Shit happens..i know....
31.08.2006., četvrtak
Novi post
evo mene sa novim postom...odlucila sam staviti neke slikice..hm...da vidimo... marica... ponovno marica  a ovo je Shavo Odadijan iz Systema(bassist)..tu je slikan u Amsterdamu sa travom..a moju sestru nisu pustili da ude u tu prostoriju sa travom kad je bila..  ovakve ja imam..al imam josh jedne crne al ne obicne...sta ja znam,draze su mi bez.. ova mi je najbolja od svih..bash je legendarna.. ajoj..jebeno do kraja..ville valo i malo dobre stare metallice.. |
Bila ja vani..i tako
|
hehehe..ovo nije nikakva novost da sam ja bila veceras vani ali nisam bila vec 100 godina...i tako,srela ja jednu doobru frendicu irenu sa krka i odlucile nas dve ljepo ic van veceras..i tako u 6 sati evo nas u gradu..malo sam gledala dal ima koj metalac za mene(al jbg,svi imaju neke fakin cure sminkerice)..ugl nisam nikog nasla za meneiako ima puuno jebenih decki vani(ko sto svi mi znamo)..ljepo ja i irenica setamo gradom..bla bla...znate vec..i sretnemo mi oko 9 sati teeeeeu...teu sa krka i iz rijeke lolto je tako luuda zena..tamo smo se izgrlile i izljubile i tako to..e pa onda smo ja irena isle negdje sjest..ja nju nagovaram da idemo u palach al nece ona medu sve te metalce..i tako ja tuzna sta ona nece i idemo mi negdje..dosli u korzo da sjednemo,kad sve puno,prosle smo 100 kafica i zamalo me nagovorila da odem u onaj fakin el rio al neema sanse..i onda smo isle u hamingvej(koja pismenos e) i tamo zapalile,popile nesto..i tako to..kasnije smo bile kratko tam kod konta da vidim ja koga ima...i...sta da josh napishem..kupila si ja pivce naravno koje sam namjeravala popit al..khm..nisam...i sad sam ga donjela domakoja sam ja e..i srela sam jednog lika...mislim,on nezna da sam ga ja srela i pukla od smijeha,sad samo to josh moram rec njegovom frendu kojeg znam da sam ga vidila lol..grrozno..i tako,nish posebno nie bilo..al nea veze,ja sam happy jer nisam 100 godina izasla van..khm..to bi bilo sve ne?da,da..ok...idem ja sad...a vidite kako sam se rano vratila!to samo zbog irene...smrc...ja mislila josh malo odsjest kod konta lol..a steta..ah..a nea veze,bit ce i drugih prilika...bye bye narooodeee loooooool..ehhehehehehehhe |
Mda..
|
Zjeeeeeeeeeew...evo i mene ponovo,uspjela sam se dovuc iz kreveta na stolicu..u jebote,vec je proslo pol sata od kad sam se digla..a jebiga..vrijeme letinesto sam dobila volju zastavljanje slikica al..ma neznam...necu sad,malo kasnije cu..vjerujem da danas ponovo necu van...ja sam skuzila da ja vishe namam volje ic van..u zadnje vrijeme sam tako jebeno umorna..al razlog tome je i vjerovatno to sto nemam neko drustvo...samo frendica rockerica al jebiga,bolje jedna prava neg neznam..kuzite?da,da..kuzite...znam..lolbtw,ja ljepo sama sa sestrom doma,jer kao sto sam napisala vec,stara je na krku..nemamo sto za jest sad lol...ful je tesko bez mame bwahahhaha...joj sad sam se sjetila..moram frendici danas napravit cestitku..a neznam sto da joj nacrtam smrc..imate nekakvu ideju,rodendan joj je uskoro?waaaah..al steta jer ga ona nezeli slavit..ma oce,oce,sad cu ja sestru potjerat iz stana i idemo se mi naroljat lol..nemoze rodendan proc bez toga..al bolje da negdje izademo van..a sta ja znam..ful sam danas nekak u bedu..smrc...svejedno..ako ste vec na ovom blogu,morate mi ostavit komentar..morate...kuzite?M.O.R.A.T.E!wahah..e ovako..netko od svih vas mi mora objasnit...kako da promjenim pozadinu?grrrr...ae dobro sad nie vazno..sad cu stavit sebe-smjesnu sebe..evo...taj biser sam ja lol..sad se parajte kolko zelite: da,da..to cudoviste sam jaa sad mi ostavite komentar!lol.. ....................................................pa pa........................................................... (btw,svi ovi postovi koji sljede,josh nekoliko njih su zapravo sa mog starog bloga) |
Nesh o bendovima koje slusam..
|
Damir Urban je super rock pjevac,koj je takoder iz Rijeke i mrak je..ak zelite nesh doznat onjemu..evo vam neke informacije URBAN & 4 Damir Urban bavi se glazbom od najranijih dana, a 1984.g. oformljuje grupu La bellona gdje svira bas gitaru, te radi tekstove i glazbu. S grupom bilježi i svoje prve javne nastupe no nažalost iz tog perioda kao jedini dokument ostaju tek lošiji demo snimci. Nekoliko godina kasnije, tijekom 1986.g. nastaje grupe LAUFER u kojoj je Urban autor tekstova, koautor glazbe i vokal. Grupa učestvuje na svim važnijim gitarijadama te nakon brojnih nastupa u zemlji i inozemstvu njihove pjesme izlaze na nekoliko kompilacijskih albuma. Prvi samostalni album grupe Laufer je ustvari The best off koji je objavljen tek 1993. g. za slovenskog izdavača Corona Records. Na tom albumu se nalaze tadašnji mega hitovi Moja voda, Svijet za nas, Lopov Jack...Pjesma Moja voda dobiva i nagradu tada najslušanijeg radija u Hrvatskoj, Radio Velika Gorica za hit godine. Dvije godine kasnije Croatia Records objavljuje album E.P. s raznim verzijama pjesama Govorim u snu, Mjesečev rog.... Zbog autorskih nesuglasica grupa Laufer prestaje s radom, a Urban uz pomoć prijetelja okupljenih pod imenom “4” radi na solo albumu Otrovna kiša. Neposredno uz izlazak novog nosača zvuka dobija Porina za duet u pjesmi S dlana boga pala si koju izvodi s riječkim bendom En face, te nagradu za najbolji rock vokal. Godine 1996.g. izlazi album Otrovna kiša u izdanju Izabela Records s hitovima Astronaut, Nebo, Robot.....Album je za nominiran za diskografsku nagradu Porin u čak tri kategorije: za najbolji video spot (za pjesmu Nebo), za najbolju produkciju i najbolju snimku. Zbog nezadovoljsva poslovanjem producentske kuće Izabela Records Urban prekida suradnju i potpisuje ugovor s najvećom diskografskom kućom u Hrvatskoj, Croatia Records. Album Žena-dijete kojeg je Croatia Records objavila krajem srpnja 1998. g. ocijenjen je od strane kritičara kao najbolji album u toj godini , a pjesme Black tatoo i Odlučio sam da te volim, vrlo brzo su došle na sam vrh domaćih top ljestvica. Zaslužene kritike potvrdila je i novinarska rock nagrada Crni mačak, na kojoj je Urban osvojio čak 6 kipića te tako postao apsolutni pobjednik nagrade koja se može smatrati prethodnicom diskografske nagrade Porin. To je uskoro i potvrđeno jer je Urban osvojio Porina za najbolji rock album, a Porina koji je osvojio i u kategoriji alternativnog rocka odbio je, rekavši jednostavno da on ne spada u tu kategoriju. Diskografska nagrada Porin ekvivalent je nagradi Grammy najvrijednijem inozemnom diskografskom priznanju. Album Žena–dijete svrstan je također i među deset najboljih albuma u razdoblju od 1990.-2000. g. Fanatastični live koncerti na kojima publika uvijek željno očekuje nove glazbene uradke Urbana, dokaz su veličine ovog karizmatičnog glazbenika. Iako je još prije dvije godine najavljivao album Merkur odličnom pjesmom Moja koja je po tko zna koji put potvrdila njegovu vrijednost, album nikad nije objavljen. Prvobitnu koncepciju albuma na kojem su trebali gostovati brojni naši umjetnici poput Matije Dedića, priznatog hrvatskog jazz glazbenika (u pjesmi Moja), Urban je zamjenio sasvim novim, ali prepoznatljivim zvukom. Da se radi o pravoj glazbenoj poslastici dokaz je i singl Spelujem ti ispriku koji se našao i u prodaji. Ova pjesma kao i još nekoliko hitova poput Kornjača, Mjesto za mene i Gledaj i vidi nalazi se na albumu Retro objavljenom pred kraj 2004. g. Promocija ovog albuma održana početkom ove godine pokazala je koliko je publika željna nastupa Urbana i njegove četvorke. Naime, već od prve pjesme publika je pjevala zajedno s njima što je iznenadilo i samog Urbana jer cijeli koncert je bila isključivo promocija albuma i to na način da ih je Urban pjevao istim redoslijedom baš kao i na albumu. Evo nesh o One Piece Puzzle.To je metal grupa..Oni su iz Rijeke,tako da ih tesko znate...Luka,basist je moj susjed i ok je. One Piece Puzzle započinje s radom 2001. godine nakon raspada benda Agartha. Preostala 3 člana (Luka - bas, Tomo - bubanj i Hrvoje - glas) pozvali su Jasena da svira gitaru. On se odazvao na poziv, te su uskoro započele probe. Nastala je naša prva pjesmica. Rough ride on!. Pod utjecajem, nastavili smo s radom na pjesmama I do kraja godine navježbali ih dovoljno i dovoljno dobro da bi održali koncert. Dana 02.03.2002. odrali smo prvi naš koncert (u klubu SPIRIT), s prostorijskim kolegama Rhesus Factor (Sadasnji HESSUS ATTOR). Tijekom prve polovine 2002. godine sami smo snimili EVIL YOGU – Rad koji obuhvaća 9 autorskih skladbi(hehe) i objavili ga svijetu na kućno prženom CD-u. Dalje smo svirali i smišljali nove pjesme. Slijedeća snimka došla je u 05. mjesecu 2003 godine u obliku eksperimentalnog izleta u svijet improvizacije na sintetičkim instrumentima pod imenom BLITZ BLUB. Na snimanju BB-a, koje je trajalo 3h, su, osim OPP-a, sudjelovali Cvik i Tomica – vješti kritičari, prijatelji i dostavljači svježih ideja u naš kamp. Najteži dio je onaj koji slijedi… žanr kojim se opisuje glazba One piece puzzle-a. Citirati ću flyer GRILLPEACE UNITED-a 2003 i napisati: ”One piece puzzle: ...Zvuče otprilike kao da te klaun koji je dobio otkaz guzi na parkingu u pijanem bijesu. Za one koji ne kuže I neka bend oprosti, najgrublji i glup opis bi bio: zappa+nomeansno+melvins, ali to uopće nije tako. Ipak, čuvajte guzicu !...” Intervju sa Slipknot: Samo nek se svira Skupina Slipknot održala je u Wiesenu kod Beča posljednji koncert uopće na svojoj Iowa turneji. Turneji koja je trajala nešto više od godinu dana i u sklopu koje su obišli cijeli svijet, uključujući i 3 dolaska u Europu. S basistom Paulom razgovarali smo nekoliko sati prije njihovog nastupa, koji se pokazao kao jedan od boljih na cjelokupnoj turneji, što su momci i sami rekli pri silasku sa stagea. Paul se pokazao kao drag momak, pričljiv i skroman, kao i nekolicina ostalih Slipknotovaca koji su prolazili back stageom i ubacivali se u intervju. Pozdrav Paul i dobrodošao. Ovo je posljednji datum na ovoj mini turneji i posljednji na Iowa turneji uopće. Dosadašnje impresije? - Ova mini turneja je bila odlična, 7 nastupa na sedam velikih festivala. Ovo večeras nam je zadnji gig i nakon toga idemo doma. Planovi za bližu budućnost? - Pa kako za koga. Corey i Joey imaju solo albume koji izlaze ovih dana (Stone Sour i Murderdolls), pa će ih promovirati na kratkim turnejama po SAD-u. Ostatak benda će se odmarati ili isto raditi na nekim svojim solo zajebancijama. Krajem godine bi se trebali naći i početi raditi na novom albumu. Ako sve bude po planu, album bi trebao izaći sljedeće ljeto, otprilike dvije godine nakon Iowe, što mi se čini kao dobar razmak među albumima. Nekakve Internet glasine govorile su o novom albumu već za Helloween ove godine? - A ne, ne. Ne tako brzo. Mislim da bend poput nas treba minimum dvije godine između albuma. Da se obavi taj cijeli proces koji uključuje izdavanje, turneju, odmor pa onda tek pisanje sljedeće ploče. Za Helloween nam izlazi DVD koji će donijeti dokumentiran naš nastup u Londonu, cjelokupni show, plus brdo ludih dodataka. Joey radi na tome, izgleda jebeno dobro. Vidio sam da su Murderdolls imali koncert 18. 8. , a vi ste već 20. otvorili ovu mini Euro turneju, što me je zbilja iznenadilo, jer kada vježbate, odnosno kada ste se uopće našli svi zajedno, na sam dan koncerta ili?! - Ma navježbani smo mi (smijeh). Našli smo se prije par tjedana i ubili se od probi nekoliko dana. Mada opet, kada si godinu dana na turneji i onda uzmeš odmor od par tjedana, zbilja ti ne trebaju ponovno nikakve probe. Naštiman si kao sat i ono, ready to fuckin go! Tako da nam i nije bila neka frka, više moramo paziti kako će sve to izgledati na stageu i prilagoditi se uvjetima svake dvorane, odnosno svakog festivala. Što se trećeg albuma tiče, kakve ideje imate, gdje želite otići sa zvukom? - Kakve god mi mini finese unijeli, to će biti Slipknot ploča, razumiješ? 'Iowa' je donijela brdo noviteta u odnosu na prvijenac, ali to su opet dva punokrvna Slipknot albuma. Možda ćemo otići malo više u tehničke sfere, znaš, zakomplicirati stvari još malo više. Jer kada se ovako vratiš sa turneje osjećaj je kao da sve znaš napamet, želiš sebe i svoje sviranje gurati naprijed, tako da smo pomalo razgovarali o tome da tehnički još malo zakompliciramo pjesme, da nas može biti trema prije nastupa (smijeh). Bilo bi to zanimljivo čuti, budući da je 'Iowa' pokazala brutalnost i beskompromisnost na neki način, pa mislim da se na tom polju više ne morate dokazivati. Kako si uopće zadovoljan sa tržišnim uspjehom 'Iowe', jer je ipak prošla nešto lošije od prvijenca? - Ma, prezadovoljan sam! To je jedan od najžešćih albuma koji se ikada našao u Top3 na Billboardu. Ljudi iz industrije su očekivali valjda čuda, ali hej, to je jebeno brutalna moderna metal ploča s brdom old skul metal utjecaja, tako da definitivno nije nešto što bi trebalo rušiti rekorde u prodaji. Jedan ste od bendova koji jednako dobro prolazi s obje strane Atlantika. Usporedi mi malo koncerte ovdje i u Americi. - U svakom slučaju je drugačije. Stvarno osjetiš razliku kada sviraš. Postoje neka mjesta ovdje u Europi gdje je sto puta jebeno luđe nego igdje u Americi. Jer ljudi ovdje možda i nemaju sve servirano na tanjuru kao klinci u USA, koncerti su ipak nešto rjeđi pa publika fanatičnije reagira. No, opet, postoje i arene u New Yorku ili L.A.-u, gdje te sama spoznaja da sviraš tamo zapanji. Ono, jebeno je različito, i svugdje je zakon. Samo nek se svira. Pročitao sam noćas o totalnom kaosu u NME šatoru za vrijeme potpisivanja CD-a na Readingu. Navodno vas je 2000 fanova čekalo za autogram, što je rezultiralo kaosom i rušenjem šatora. I tako je čini se po svuda gdje dođete. Što misliš da li je to - to, odnosno, koliko uopće veći možete postati, i da li uopće želiš da se ludnica i dalje širi? - Da jebote, ma ja sam samo sretan kako su se stvari razvile. Ako postanemo veći, neka ide. Da nisam ovdje radio bih doma u nekom bircu, jedva otplaćivao stanarinu i mučio se na probama u nekoj garaži na kraju jebenog svijeta. Ovo je najbolji posao na svijetu i što god dođe uz njega, samo daj. Nemam nikakvih problema s tom medijskom prašinom, koliko god veliki možemo postati, neka postanemo. Kada si već spomenuo taj normalan posao (birc), koje su prednosti a koji nedostaci svega ovoga što ti se dogodilo sa Slipknot? - Kakvi nedostaci (dugi smijeh)!!? Ma, sve sam živo dobio! Radio sam u bircu, neki drugi iz benda po videotekama, po nekakvim skladištima...sve što smo uvijek htjeli je svirati u bendu, i sada to i radimo, putujemo po svijetu i zaradiš nešto para. Ma jebeš sve ostalo, već sam i zaboravio na onaj život prije. Mislim da ste vi i u nešto boljem položaju, jer kada se rock zvijezde na nešto žale onda je to uglavnom gubitak privatnosti, prepoznavanje na ulici i sve češća javna maltretiranja. S obzirom na maske, vjerujem da vi nemate takvih problema? - Da, mada i sva ta fama sa maskama lagano jenjava. Mislim, uvijek ćemo ih imati, ali već je toliko fotki nas bez maski na Internetu, i brdo nas je ljudi već vidjelo, više nam nije to ono, big deal. Maske smo u početku i stavili jer se želimo fokusirati na muziku, ali opet napraviti i jedan dobar jebeni show od cijele te Slipknot priče. Ne pere nas nikakav ego trip, rock star i takva sranja...Da nam je do toga, odavno bi skinuli maske i slikali se na naslovnici svakog jebenog magazina na svijetu. Ovako nam je privatnost na neki način sačuvana. Da se vratimo malo na nadolazeći album. Jeste li razmišljali već o producentu, jer je Ross Robinson poznat kao producent koji bendovima producira prvih par albuma, pa onda oni u želji za čišćim zvukom potraže nešto novo (primjeri Korn, Limp Bizkit, Soulfly...). Ili želite nastaviti raditi sa njim? - Nismo još došli do toga. Iako, da se mene pita, uvijek bih radio s Rossom. On je zakon čovjek, sviđa mi se kako radi i ne osjećam potrebu za drugim producentom. No hej, bend smo od 9 ljudi i kako odlučimo, tako će biti. Iako, opet kažem, volio bih ponovno raditi sa njim. Kako gledate na art aspekt koji glazba povlači sa sobom, cijeli cover CD-a, spotove, sve što dolazi uz glazbu? - To nam je apsolutno jednako bitno kao sama glazba. Pa jebiga, cover art za 'Iowu' je bio nominiran za Grammyja, što govori samo za sebe. Već smo čak razmišljali o izgledu novog albuma, imamo neke lude ideje kako to zapakirati, pa ono, vidjet ćemo. U svakom slučaju, i to je jedno ogromno područje koje nudi brdo mjesta za istraživanje i želimo i tu ići naprijed. Pričao sam s drugim momcima iz benda o njihovim glazbenim utjecajima, i uglavnom su se spominjali bendovi poput Neurosis, Eye Hate God, nešto starijeg noisea. Što ti slušaš, izvan Slipknot? - Ma brdo, stvarno puno različite glazbe. Čekaj, evo, mogu ti reći što trenutno imam u autu u CD plejeru: Portishead, Morbid Angel, 'Ride The Lightening' od Metallice, brdo nekih starih heavy albuma, ma ono, širok raspon glazbe. Svi mi volimo glazbu, jako ju slušamo, zbog toga smo na kraju krajeva i u bendu. Reci mi svoje mišljenje o trenutnom stanju na toj, nazivaju ju nu-metal, sceni. Kamo će to sve otići, što misliš da novoga dolazi, odnosni koji bendovi mogu preživjeti sve te trendi smjernice? - Ma pun mi je već k.... tog nu-metala. Mi smo metal bend, koji isti taj metal svira na jedan moderan način, jer hej, godina je 2002. jer tako? Pa ipak, ne zvučimo kao Limp Bizkit, pa nas je zbilja smiješno stavljati u te nekakve žanrovske koševe. Dobra glazba će preživjeti, kad čuješ System Of a Down, znaš da oni imaju budućnost, isto vrijedi i za Mudvayne, strašan bend. No ima i tona bendova koji će samo nestati, no opet, tako je sa svakim stilom koji upadne u medijske trendy vode... Kada si već spomenuo Mudvayne, znam da ste dobri s njima, Clown im je producirao prvi album, uskoro im izlazi novi. Znaš li kako to zvuči? - Joj, s njima se nisam čuo jako, jako dugo. Momci su u studiju i naporno rade. Neki dan sam se čuo s Gregovim (Mudvayne) bratom, on radi za nas. Veli da je album strašan, definitivno nova razina Mudvayne, čisti prog brutalni metal. Ploča izlazi krajem godine, nadam se da ću ju uspjeti čuti uskoro. Koja je zapravo formula uspjeha za mladi bend, postoji li uopće takvo nešto? Tvoj savjet... - Ma nema nikakve formule. Samo sviraj i sviraj i sviraj. Drži se svog stila i ne mijenjaj se kada to budu tražili od tebe. Internet je danas jako olakšao stvar mladim bendovima, postavi stvari gore i samo pumpaj, pumpaj famu. I nikada ne odustati, nikada! Kako ti se sada čini vaš uspjeh kada pogledaš unazad, da li je zbilja bila eksplozija preko noće ili si imao vremena o svemu razmisliti? - Ma bila je totalna eksplozija, preko noći. Godinama i godinama smo radili i onda odjednom boom, nađeš se na turneji, sviraš, daješ intervjue, izdavač ti kaže da se ploča super prodaje, ono, vowww!!! Ne žalim se (smijeh). U početku ste svirali male klubove, a sada ste došli do festivala na kojima zna biti i dio 80 000 ljudi. Što ti preferiraš? - Definitivno više volim manje, klupske ili dvoranske koncerte,. Ok, nemam ništa niti protiv festivala, ali ponekad zna biti glup osjećaj. Sviraš, a neki su ljudi 200 metara od tebe, ti ne vidiš njih, niti oni tebe. U zatvorenom prostoru je tijesno, znojno, osjećaš naboj u zraku: Puno, puno mi je to bolja atmosfera. Ponekad me zadivi činjenica da vas je 9 u bendu i da i dalje funkcionirate kao sat, kako se ne pobijete ponekad međusobno? - (Dugi smijeh...) Pa ima i toga, super je svirati u ovakvom bendu, jer kada se s nekim posvađaš imaš brdo ostalih ljudi s kojima možeš pričati, kužiš? Kada se zakačim s nekim, ono, jebe mi se, ajmo ohladit glave, ima tu još ljudi spremnih na zajebanciju. Od ovog benda možeš napravit 3 Primusa, 3 Nirvane (smijeh)... Da, stvarno nas je pun kurac, al' za sada ide jako dobro. Smatraš li se osobom natjecateljskog duha, jer mnogo je danas bendova i izvođača koji pokušavaju nadmašiti jedni druge, bilo u produkciji, stage showu, raznim ludostima... - Ma jebeš to, to je najveće sranje! Mi gledamo samo na sebe i pokušavamo se uzdizati sami za sebe. Nikada se nećeš moći mjeriti s nekim bendovima, u nekim stvarima, jer je na kraju krajeva sve stvar novca. To što netko ima bolju stega produkciju, skuplju turneju, boli me k.... Imali smo i mi na prošloj turneji strašno skup stage production, ovoga smo puta došli samo s osnovnom opremom, i svejedno je zakon i fantastičan show. Kužiš, ljudi se izgube uspoređujući se sa drugima, imaš svoje ime, svoj zvuk i svoj izgled, i samo radi na tome i unapređuj to. Sve ostalo je sranje. Gledaju li te ljudi danas drugačije nego prije Slipknot eksplozije, kako izgleda u tom pogledu tvoj privatni život? - Da, odjednom sam stekao svu silu nekih novim prijatelja (smijeh), odjednom sam svima fora, ali hej, nisam ja glup, mogu svi odjebati lagano. Imam svoj krug ljudi s kojima provodim vrijeme, tako je bilo prije i tako je i sada. Ljudi pitaju kako danas veliki bendovi poput vas, Korn ili Deftones mogu i dalje biti sjebani, ljuti i agresivni, jer kao, zaradili ste sve te novci i ne bi se trebali više žaliti? - Sve je to u glavi. Danas smo još više pissed off nego prije. A i nitko od nas nije bogataš. Zarađujemo puno manje od nekih bendova, a i dijeli se novac na 9 ljudi. Naravno da imamo za život, ali nismo jebeni bogataši. Obični smo dečki kojima se pružila prilika da vide svijet, i dalje sviramo iz srca kao i prvog jebenog dana. Slava ne mijenja ništa, to ti može potvrditi svaki zdrav i normalan bend. Uvijek smo svirali bijesnu glazbu sa stavom, i ne vidim razloga zašto bi to mijenjali samo zato što smo usput zaradili nešto novaca. Iz pozicije čovjeka koji puno putuje, i vidio s ogroman dio svijeta unazad godinu dana, koliko ti se čini da su događaji od 11. 9. promijenili nešto, odnosno da li se uopće nešto promijenilo, koliko to ljudi napuhuju? - Iskreno, jedina promjena koju ja osjetim je da te sada malo duže pretražuju na aerodromu u Americi, ništa drugo. Glave ljudi su i dalje iste, sve sjebano kao i prije. Mene je samo iznenadilo da se to nije dogodilo prije, razumiješ, jer unazad par godina imam osjećaj da je takvo nešto stalni visilo u zraku, sve nekakva šugava i gadna atmosfera. I onda kad se odjednom dogodilo, svi nešto šokirani i začuđeni, ma nemojte srat... Ok, i za kraj, što možemo očekivati od Slipknota u narednih nekoliko mjeseci i onda na novom albumu? - Uživajte u Stone Sour i Murderdolls, ja ću malo odmorit svoje dupe, a onda naporan rad na novom albumu. Treći Slipknot album očekujte najranije idućeg proljeća, a najkasnije sredinom ljeta, vidjeti ćemo kako će nam se neke stvari posložiti. Onda naravno natrag na turneju, na kojoj se svi naravno vidimo. Pozdrav svima u Hrvatskoj, hvala svima koji nas podržavaju, i ono, vidimo se uskoro! SuPpEr 16. prosinac 1996. je zloglasni dan koji će fanovi Sepulture pamtiti zauvijek. Te večeri, nakon rasprodanog koncerta u londonskom Brixton Academyu, pjevač i gitarist Max Cavalera napustio je bend kojeg je bio suosnivač prije više od desetljeća. Iako je bend nastavio s radom bez Maxa, koji je ubrzo pokrenuo svoj novi bend Soulfly, njegov odlazak označio je kraj jedne ere za sad već legendarnu skupinu, koju All Music Guide opisuje sa riječima - "vjerojatno najvažniji heavy metal bend 90ih". U neku ruku 1996. je najuspješnija godina za Sepulturu, njihov šesti album "Roots" donio je bendu najviše riječi hvale od kritičara, a sudjelovali su na Ozzfest turneji, gdje su se predstavljali najširem krugu publike u svojoj karijeri. Ali napetosti unutar benda su rasle još od smrti sina menađerke benda, koja je također i žena Maxa Cavalere. Kada je ostatak benda prišao Maxu samo nekoliko mjeseci nakon tragedije u vezi pronalaženja novog menađera, on je na sugestiju gledao kao na oblik izdaje i ubrzo raskinuo veze s bendom. Srećom po fanove taj posljednji koncert je snimljen i izdan kao dvostruki Live CD "Live at Brixton". Iako sadrži tri obrade - "Orgasmatron" grupe Motorhead, "Policia" grupe Titas i "We Gotta Know" grupe Cro-Mags album predstavlja temeljiti presjek Sepulturinog prvog desetljeća. Na tom albumu mogu se naći pjesme s njihovih ranijih albuma; "Beneath the Remains", "Arise" i najprodavaniji "Chaos A.D." za koji pratitelji metal scene misle da je jedan od glavnih orijentira i temelja žanra. Iako je bend s prva dva albuma "Morbid Visions" i "Schizophrenia" privukao dosta pažnje u rodnom Brazilu, tek 1989 s izdanjem "Beneath the Remains" stekli su svjetsku poznatost i odobravanje, nazivima poput "esencijalnim metal albumom svih vremena" što je vodilo i prvoj svjetskoj turneji za Sepulturu. Nikad prije ni kasnije niti jedan brazilski bend nije polučio takav uspjeh u inozemstvu. 1991. band je u svoj tim ponovo uzeo producenta Scott Burnsa s "Beneath the Remains" albuma, poznatog još po radu s bendovima kao što su Cannibal Corpse, Deicide i Obituary, i snimio "Arise". Naslovni videospot s tog albuma zabranjen je na MTV-u zbog kontroverznosti ali pohvale ne prestaju i album se prodaje u preko milijun primjeraka s epitetom "najžešćeg albuma koji se može pronaći". Sepultura je u potporu ploče još više vremena provodila na turnejama, pa se tako i pojavila na prestižnom nizozemskom Dynamo Open Air festivalu. Zbog uspjeha "Arise"-a njihova izdavačka kuća Roadrunner potpisala je distribucijski ugovor s Epic Records za izdanje koje je uslijedilo 1993. godine, "Chaos A.D.". Časopis Rolling Stone ih je proglasio "neospornim vođama neo-metal glazbenog usmjerenja". Nakon "Roots" albuma bend je otvorio novo poglavlje svoje povijesti; oporavivši se od šoka bend je odlučio da neće na taj način prekinuti svoj životni rad i da svojim fanovima duguju nastavak rada. Raspisan je natječaj za novog vokalistu nakon nekoliko pokušaja da Andreas pjeva i svira. U bend dolazi Derrick Green, koji je stigao u posljednji čas za izdavanje albuma "Against" 1998. godine koji je bio glazbeno gotov, nedostajali su samo vokali. U punom sastavu uslijedio je album "Nation" na kojem gostuju Jello Biafra i Dr. Israel i koji se ubrzo prodao u milijunskoj nakladi, potvrđujući da Sepultura još ne pripada zaboravu. Ove godine izašao je i za sada posljednji album pod nazivom "Roorback" na kojem je i cover pjesme grupe U2 "Bullet the Blue Sky" za čiji je videospot redatelj Ricardo DellaRosa nagrađen za fotografiju na ovogodišnjem Brazilian Cinematography Association Awardsu. Sada, nakon više od šest godina od Maxovog odlaska iz Sepulture, njihov utjecaj na žestoku glazbu još uvijek traje kroz svako novo izdanje i Sepulture i Maxovog Soulflya, kada mladi fanovi po prvi puta otkrivaju dugu i impresivnu povijest Sepulture. Diskografija: 1986 - "Morbid Visions" 1987 - "Schizophrenia" 1989 - "Beneath The Remains" 1991 - "Arise" 1993 - "Chaos A.D." 1996 - "Roots" 1998 - "Against" 2001 - "Nation" 2003 - "Roorback" Neke sitnice.... Maskirani metalci pokorili su svijet i malo si uzeli vremena da uživaju u stečenoj slavi i novcima. Već godinu i pol ih nema, ali to ne znači da su bili totalne ljenčine. Nakon 2002. godine i DVDa "Disasterpieces", ubrzo će za Roadrunner Records izaći novo DVD izdanje, nakon čega slijedi i povratak u studio i pisanje pjesama za četvrti album. O tim planovima nešto je rekao gitarist Mick Thomson: "Ubrzo ćemo se opet naći i početi raditi na novim pjesmama. Znate, teško je raditi kad vas je 9 u sobi. Ali kroz par mjeseci idemo natrag, polako i bez pritisaka. DVD će biti drugačiji nego prošli, na kojem se sve vrtjelo oko koncerta. Sada će tu biti puno više osobnih sranja, malo muzike i naših svakodnevnica." Osim Slipknota, Mick je na tržištu dobio i svoju Ibanez gitaru nazvanu MTM1, a radi i svoje pjesme. "Sviram svaki dan i imam neke svoje stvari, ali nemam nekih planova. Imam svoj bend i ne mislim raditi turneje s nekim drugim. Kada Slipknot objavi kraj, onda ću se pokrenuti i vidjeti što dalje. Do tada...." Hm..sad,kada sam napisala..sve ovo o ovim grupama..nesmijem izostavit Metallicu jer mi je ona bolja od Maidena..Kasnije nesg o Slipknotu i Sepulturi.. Metallica je iznimno uspješan Američki Heavy Metal sastav, aktivan od ranih osamdesetih. Nakon sticanja vjernih slijedbenika tijekom svoje uloge u razvoju Thrash metala u osamdesetima, sastav je uspješno proširio publiku u devedesetima, stičući pritom brojne nove obožavatelje. U skladu s tim, sastav je postao komercijalno najizloženiji primjer metala tijekom većine tog desetljeća. Međutim, ogromni porast u njihovom komercijalnom uspijehu je bio popraćen stilskim promjenama koje su neke njihove dugotrajne obožavatelje potakle na optužbe o komercijalizaciji. U 2003. Metallica je izdala St. Anger, zbirku najagresivnije glazbe koju su napisali tijekom desetljeća, o kojoj mišljenja i kritike jako variraju, dok je komercijalni uspjeh vrlo ograničen. Statistika Žanrovi: Alternative Rock, Blues Rock, Hard Rock, Progressive Rock, Heavy Metal, Thrash Metal i Speed Metal Porijeklo: SAD Status: Aktivni Vrijeme: 1981- Povijest Osnivanje Klasična postava: KEA/RTL/MOP, oko 1985. S lijeva na desno: Cliff Burton (Bass Gitara), James Hetfield (Ritam Gitara / Vokal), Lars Ulrich (Bubnjevi), Kirk Hammett (Glavna Gitara). Metallicu su 1981. godine u Los Angelesu, Californiji osnovali bivši tenisač Lars Ulrich iz Gentoftea, Danske, i gitarist i vokalist James Hetfield iz Downeya, Californije, koji su se sreli nakon što su nezavisno objavili oglase u Američkom časopisu "The Recycler". Bassist Ron McGovney također iz Downeya, Californije, je bio uz njih originalni član, dok je sastav koristio par prolaznih gitarista, kao Brada Parkera i Jeffa Warnera, tijekom sastavljanja četveročlane postave. Naziv sastava je smišljen kad je bubnjar Lars Ulrich pomagao prijatelju Ronu Quintani izabrati ime za svoj novi časopis sa svrhom promocije metala. Quintana je smislio naziv Metallica, ali je Lars brzo smislio novi i zadržao taj za sastav kojeg je nedavno započeo s Jamesom Hetfieldom. Početkom 1982. Metallica je snimila "Hit the Lights" za prvu kompilaciju pod nazivom "Metal Massacre". Gitarist Lloyd Grant je doveden zbog solaža na pjesmi, ali nikad nije bio puni član sastava. U potrazi za stalnim glavnim gitaristim, Ulrich je objavio oglas u lokalnim novinama. Dave Mustaine, iz Huntington Beacha, Californije, gitarist iz sastava Panic, se javio i pri dolasku započeo testiranje. Ulrich i Hetfield su bili toliko zadivljeni njegovim instrumentima da su ga odmah pitali da uđe u sastav, prije početka probe. Tijekom idućih mjeseci sastav je snimio demo No Life 'Til Leather, koji je ubrzo privukao pozornost diljem obližnjih poklonika metala. Tada je već u sastavu svirao basist Cliff Burton, iz Castro Valleya, Californije, namamljen iz svog sastava Trauma, u zamjenu za preseljenje ostatka članova sastava u San Francisco. Nakon dolaska u El Cerrito, Grofovije Contra Costa, California (preko puta zalijeva od San Francisca), sastav je ubrzo stekao znatnu pratnju na Bay Area Thrash sceni, putem širenja vijesti te nastupa uživo. U 1983. Metallica je otputovala u New York na nagovor tamošnjih promotera Jona i Marshe Zazule, a nakon prvih par nastupa sastav je potpisao ugovor sa Zazulinom novom diskografskom kućom, Megaforce Records, koja je izdala njihova prva dva albuma. Ubrzo nakon dolaska u New York, Mustaine je otpušten zbog sukoba s ostalim članovima (nadmetanja s Jamesom na području popularnosti, fizičkih sukoba s ostalim članovima i sl.) i teškog alkoholizma te drugih ovisnosti. Kirk Hammett je pozvan iz Exodusa da ga zamijeni. Mustaine je kasnije nastavio svoju karijeru osnovavši Thrash Metal sastav Megadeth. Metallicin prvi album, Kill 'Em All, je postavio primjer koji su pratili tijekom 1980ih, predstavljajući Jamesov "heavy" glas te njegovu agresivnu ritam gitaru. Godinu dana kasnije, njihov slijedeći album, Ride the Lightning, proširio je i usavršio njihov stil s dužim pjesmama koje su predstavljale i instrumentalne i liričke kompozicije koje su se izdizale iznad mladenačkijih pjesama na Kill 'Em All-u. Možda najznačajnija odrednica Ride the Lightning-a je bio dodatak pjesme "Fade to Black", sporije, unutarnje pjesme koja se bazirala na mislima čovjeka koji pomišlja na samoubojstvo. "Fade to Black" je bila prva takva pjesma u slijedu koji će kasnije sadržavati "Welcome Home (Sanitarium)" i "One". Dodatak ovih sporijih, introspektivnih pjesama je razlikovao Metallicu od drugih Thrash Metal sastava, od kojih su najznačajniji bili Anthrax, Slayer i Megadeth. Neki su smatrali osnivanje Metallice direktnom reakcijom na dominantnu Rock'n'Roll glazbu ranih 1980ih. Inspirirani sastavima kao što su Motörhead, Diamond Head (Metallica je zapravo sebe i svoj stil uspoređivala s kombinacijom legendarnosti Diamond Heada i stila Motörheada, humoristički tvrdeći da su dvije glave (head) bolje od jedne.) i Saxon, takozvanim Novim Valom Britanskog Heavy Metala kao i hardcore punk sastavima kao što su Misfits i Discharge, Metallica je težila razbijanju utjecaja Soft Metala na obožavatelje Heavy Metala. evo...Pošto sam napisala i neš o Systemu..Mislim da bi trebala i o Maidenima..posto su mi oni ok.. Iron Maiden, danas sinonim heavy-metala, osnovan 1975. Njegov osnivač Steve Harris, osim frontmena ima i ulogu basista, uz gitariste Adriana Smitha, Dave Murraya i Janicka Gersa, bubnjara Nicku McBraina te pjevača Brucea Dickinsona. Ukupno su izdali 24 albuma, od toga 5 live-albuma, 5 best-off, 13 studio i jednu PC-igru (Ed Hunter) s nekim njihovim izvedbama. Njihova maskota, Eddie, ne može se svrstati niti u jednu skupinu "čudovišta". Izgledom podsjeća na spoj kostura i zombija. Sadržaj 1 Povijest 2 Sastav 3 Diskografija 4 Zanimljivosti Povijest Bend je osnovan 1975. u istočnom Londonu od "ruke" basista Steve Harrisa, kojem se nekoliko mjeseci kasnije pridružio i gitarist Dave Murray. Danas, 30 godina kasnije, njih dvojica još uvijek sviraju kao članovi Iron Maidena. Sastav Prvotna postava benda izgledala je ovako; Steve Harris - basist (1975. do sada) Dave Sullivan - gitarist (1975.-1976.) Paul Day - vokal (1975.-1976.) Terry Rance - gitarist (1975.-1976.) Ron 'Rebel' Matthews - bubnjar (1975.-1977.) Danas, Iron Maiden izgleda ovako; Bruce Dickinson - vokal (1982.-1994., 1999.- do sada) Dave Murray - gitarist (1976.- do sada) Adrian Smith - gitarist (1980.-1990., 1999.- do sada) Janick Gers - gitarist (1990.- do sada) Steve Harris - basist (1975.- do sada) Nicko McBrain - bubnjar (1983.- do sada) Diskografija 1979. Soundhouse Tapes 1980. Iron Maiden 1981. Killers 1982. The Number of the Beast 1983. Brain Damage Tour of Europe (live) 1983. Piece of Mind 1984. Powerslave 1985. Live After Death 1986. Somewhere in Time 1988. Seventh Son of a Seventh Son 1990. Stranger in a Strange Land 1990. No Prayer for the Dying 1990. Running Free Run to the Hills 1992. Fear of the Dark 1993. A Real Live One 1993. A Real Dead One 1994. Live at Donnington 1995. The X Factor 1996. Best Of The Beast 1998. Virtual XI 2000. Brave New World 2002. Rock in Rio (live) 2002. Edward The Great 2002. Beast Over Hammersmith (Eddie's Archive - limited edition) 2002. Best Of The B'Sides (Eddie's Archive - limited edition) 2002. The BBC Archives (Eddie's Archives - limited edition) 2003. Dance of Death 2005. Death On The Road (live album) Valjda je to to... System Of A Down je kalifornijski glazbeni sastav, osnovan 1994 , koji spaja razne vrste glazbe u jednu. Njihova glazba obuhvaća metal, nu metal, hardcore metal, punk rock te armensku narodnu muziku. Ime System of a Down potječe od Darona Malakiana, jednog od članova sastava, koji je napisao stih "Victims of A Down", gdje "A" znači Amerika. Jedno od obilježja sastava je izražavanje političkih stavova u njihovim pjesmama. Oni često kritiziraju trenutnu američku politiku i medije. Često u pjesmama spominju armenski genocid. Sadržaj 1 Članovi 2 Diskografija 2.1 Demos 2.2 Albumi 2.3 Singlovi 2.4 Non-Album-Tracks 3 Videografija Članovi Vokal / Keyboard / Gitara - Serj Tankiany Gitara / Vokal - Daron Malakian Bass - Shavarsh "Shavo" Odadjian Bubnjevi - John Dolmayan [uredi] Diskografija [uredi] Demos 1996: Demo #1 1996: Demo #2 1997: Demo #3 [uredi] Albumi System of a Down Toxicity Steal This Album! Mezmerize Hypnotize [uredi] Singlovi 1998: Sugar 1999: Spiders 2001: Chop Suey! 2001: Toxicity 2002: Aerials 2002: Innervision 2003: I-E-A-I-A-I-O 2003: Boom! 2005: B.Y.O.B. 2005: Question! 2005: Hypnotize [uredi] Non-Album-Tracks 2000: Storaged („Heavy Metal 2000“-Soundtrack / Sugar E.P.) 2000: Snowblind (Cover od Black Sabbath, izdana na „Nativity in Black, Vol. 2: A Tribute to Black Sabbath“) 2001: Forever, "Outer Space" 2001: Virginity, "Virgin Tea" 2001: The Metro („Dracula 2000“-Soundtrack / „Not another teen movie!“) 2001: Johnny (Promo, na single-CD od Chop Suey!) Temper (raniji demo) Blue (raniji demo) Honey (raniji demo) Starlit Eyes Will they die for you? (sa Lil'Kim ,Puffy, Mase ; izdan na South Park albumu) Feel good (feat. hed p.e. & Kittie) Defy you (Nuguns Remix) Patterns (Serj Tankian s bivsim Black Sabbath Gitaristom Tony Iommi Nations Drugs (Intro na koncertima od European-Tour 2001) Goodbye Blue Sky Shame (on a Nigga) (skupa sa Wu-Tang Clan) Mushroom Cult (skupa s Dog Fashion Disco; objavljen na Anarchists Of Good Taste) Friik (neobjavljen) Marmalade Drugi Holy Mountains (dosada samo live odsvirana, bit ce objavljena na albumu Hypnotize) Kill Rock n Roll (dosada samo live odsvirana, bit ce objavljena na albumu Hypnotize) [uredi] Videografija 1998: War? 1998: Sugar – Rezija: Nathan Cox 1999: Spiders – Rezija: Charlie Deaux 2001: Chop Suey! – Rezija: Marcos Siega / Shavo Odadjian 2002: Toxicity – Rezija: Shavo Odadjian 2002: Aerials – Rezija: Shavo Odadjian 2003: Boom – Rezija: Michael Moore 2005: B.Y.O.B. – Rezija: Jake Nava 2005: Question! - Rezija: Shavo Odadjian / Howard Greenhalgh To bi bilo nest o mojoj najboljoj grupi...System 4ever... |
